Dok ovo pišem, Kozarom, obasjanom suncem, se razliježe opojni cvrkut ptica. Slušam i vjerujem da je to pjesma rajskih duša koje su ovdje otišle u raj – ovim rečima i video porukom obratio se narodni poslanik Dušan Marić sa Kozare – mesta jednog od najvećih stradanja srpskog naroda.
„U nekim još ljepšim i još sunčanijim danima, u junu i julu 1942. godine, njemački nacisti, hrvatske i muslimanske ustaše su ovdje, u ovim prelijepim bukovim šumama, na ovim pitomim proplancima i cvijetnim livadama opkolili zbijeg od oko 100.000 Srba.
Dva mjeseca su ih lovili i klali.
Između 35.000 i 40.000 nesrećnika, uglavnom žena i djece, su ubili.
Njih 68.000 su odveli u Jasenovac i druge logore.
I danas potomci onih zbog koji je Kozarom dva mjeseca umjesto cvrkuta ptica odjekivao vrisak djece i njihovih očajnih majki, posljednja molitva očeva i njihovih sinova, jecaji brata i sestre, prije neko što će ih krvnici, ljudi, njihove komšije, zemljaci, oboriti na zemlju i zaklati, nas optužuju za genocid“, napisao je poslanik Marić.
